Uopće ne želim komentirati pristup zadatku i predanost kojom Ilimzn to radi.
Bilo bi ljigavo i posve nepotrebno
Dodajem svoj skromni komentar:
Prvo, moram ponovo izraziti duboko poštovanje prema firmi koja je to napravila.
Istina, radi se o divu koji kada želi, može napraviti što god hoće.
Možemo mi laprdati o engleskim, američkim, njemačkim i inim umotvorinama "patuljaka" koji pokušavaju pričama prodati svoje uratke, ali tolikoj sili znanja, tehnologije, iskustva i novca se nitko ne može oduprijeti.
Na stranu to što ih mnogi poznaju tek po masovnoj proizvodnji konzumnih proizvoda.
Kitovi ne žive tako da jedu tune nego plankton
To mogu potvrditi i sam budući je 3/4 mojih uređaja koje trenutno koristim proizveo SONY, i nikada nisam imao nikakvih problema s njima.
Neke imam i više od 30 godina
Nisu badava Međimurci osamdesetih imali mantru da "svaki Međimurec koji drži do sebe mora f hiži meti SONY televizora i f garaži Golfa dizelaša"
Šalu na stranu.
Ne bih uopće komentirao Ilimznovo "tvrdoglavo" inzistiranje na perfekcionizmu
To naravno podrazumijeva puno truda, znanja i ulaganja vremena pa i sredstava.
Što ćeš, takav je i moramo ga takvog trpiti
Radi se o uređaju negdje iz sedamdesetih (?) kada tehnologija još nije poznavala ništa kompleksnije od s današnjeg stajališta primitivne TTL i srodne tehnologije pa su uređaji koji su imali ambiciju korištenja digitalnog displeja bili vrlo komplicirani (što se vidi iz priloženog
). To naravno nužno rezultira i s povećanom vjerojatnošću kvarova nakon dugogodišnjeg korištenja. Zašto nisu koristili metalizirane rupe (koje su u to doba već bile poznate) ne znam, pogotovo jer se radi o nesumnjivo skupim uređajima.
Vjerojatno nitko nije računao da bi se mogli ugrađivati u sondu Pioneer ili štogod slično pa da mora trajati 100 godina (mada je sada to već pola od toga
)Ono važnije na što bih se osvrnuo je onaj važniji dio uređaja, a to je prijemnik i stereo dekoder.
U to doba je nivo integracije bio takav kakav je bio pa su HA 1137W I HA1156W čipovi bili vrh produkcije.
Nekima će biti jasnije kada se spomene da je HA1137w japanska verzija CA1189, a HA1156 = MC1310, dakle "dnu", ili bolje rečeno početku integracije.
Zato je i razumljivo što su izbjegli kvadraturni detektor u MF pojačalu (HA1137W) i napravili svoj.
Praktički sva dobra svojstva tunera ovise o NF dijelu koji počinje s demodulatorom a završava s filterima u stereo dekoderu.
Klasični kvadraturni detektor zna imati dosta velika izobličenja koja se MOGU spustiti korištenjem višestrukih spregnutih titrajnih krugova kvadraturnog detektora, ali to očito SONY-jevim inženjerima nije bilo dovoljno dobro budući su htjeli koristiti "trikove" koje je Ilimzn već opisao.
Ali, NAJVEĆI problemi se događaju u stereo dekoderu i uzrokovani su s njegovim oscilatorima, posebno onim za 19kHz.
Tu se opet doskočilo na opisani način.
Postoji cijela nauka o stišavanju i pokušaju eliminiranja tih smetnji i šumova, od jednostavnih do vrlo kompliciranih.
Mnoge od njih su se počele koristiti tek iza nastanka ovog uređaja.
Vidim da su koristili i dvostruke filtere i u NF dijelu dekodera pa je vjerojatno i to razlog postignute kvalitete.
Ilimzn je negdje spomenuo tunere sa 7 ili 8 spregnutih krugova u tuneru za razliku od ovog koji ih ima manje (3 ili 4 ?).
To (pogotovo danas) i nije više toliko važno, pogotovo kod nas jer selektivnost (i osjetljivost) više nisu toliko značajni jer kod nas FM band nije toliko nakrcan sa stanicama.
Može se dogoditi tek tu i tamo problem kada je neki lokalac možda vrlo blizu frekvencije kakvog nacionalnog koji emitira s velikom snagom pa se "žderu", ali to nije dominantno.
Za razliku od toga, krajem sedamdesetih i osamdesetih FM stanice po Europi i Americi sve je vrvilo stanicama.
U svakom slučaju čestitam još jednom
