Kaze vako:
Nakon konzultacije s Precednikom, dosli smo do ovih podataka:
PL519 u modu G2=anoda radi u slijedecim uvjetima:
Napon napajanja je 243V
Napon na anodi (zapravo G2) je 235V
Napon na katodi je 49V, sto je jednako naponuna katodnom otporu, a on iznosi 1.5k.
Iz toga izracunamo da je Uak=235V-49V=186V
Struja Ia=49V/1k5=32.7mA
Ono sto je bitno za driver je prednapon, koji je jednak naponu na katodi. Maksimalni hod napona koji driver mora dati je u tom slucaju +-49V
Posluzimo se grafom pentode u ECF80 (=E80CF) spojenom u triodu, koje nam je prije kojeg desetlijeca priskrbio gospodin Tom Schlangen.
Karakteristike takve triode su pojacanje mu oko 44, sto znaci da ce u klasicnom spoju efektivno pojacanje biti manje.
Buduci da nam je napon napajanja limitiran na cca 240-250V, da bi maksimalno iskoristili raspolozivo pojacanje, trebali bi koristiti cim polozeniji radni pravac, no to nam daje prilicno male struje anode i poprilicnu nelinearnost.
Umjesto toga, pogledajmo mozemo li dobiti neku radnu tocku koja nam daje dovoljno pojacanja. Ciljamo na pojacanje oko 30, tako da za cca 1Vrms, odnosno 1.41V peak, iz drivera dobijemo zeljenih cca 49V peak (ili koji V manje, da bas ne idemo u struje resetke na PL512).
Probajmo onda ovako - dajmo anodni otpornik standardne vrijednosti, recimo 22k.
Dobijemo ovaj graf:
F80_driver.jpg
Za radnu tocku uzmimo onu kod koje se radni pravac 22k sjece s naponom mrezice -2V.
Tu ocitamo na Y osi struju oko 5,1mA i 'gle srece' dobijemo da sa katodnom strujom 5.1mA dobijemo prednapon 2V s otporom taman 390 ohma, sto je bas lijepa standardna vrijednost. Tih 2V ne pravi neku razliku u naponu Uak u odnosu na napon napajanja, tako da nema bas potrebe da se korigira radni pravac.
Na naponskoj osi mozemo sada nacrtati i napon koji mozemo ocekivati na anodi drivera, oko 135V.
Povucimo par linija od sjecista radnog pravca s anodnim krivuljama za napone mrezice oko -2V na naponsku os, da vidimo malo koliko je to pojacanje linearno.
Dobijemo 4 segmenta, A, B, C, D. Kao sto vidimo da s prelazom B -> C -> D se duljina segmenta pomalo skracuje, sto je tipicno. Medjutim i segment A je malo kraci od B. No, ucrtajmo jos i zeljeni naponski hod koji nam je potreban za tjeranje PL519, cca 50V na svaku stranu od radne tocke na oko 135V, to je na slici oznaceno crveno. Kao sto se vidi, unutar tog intervala, imamo blagu asimetriju, sto je tipicno za triodu (i uzrok milih nam parnih harmonika

).
Vidimo i da za puni napon za tjerati PL519 ne dolazimo do Ug1=0V za sam driver, imamo jos dobar dio volta 'lufta'.
U stvarnosti, na ovaj radni pravac treba ucrtati i korekciju radi opterecenja tog driver stupnja (efektivno grid leak otpor PL519) koji je vjerojatno ipak dosta veci od 22k (koristenog za radni pravac). Radi toga je efektivno pojacanje drivera manje, no jos uvijek mislim da bude dovoljno 'lufta' da necemo doci do limita Ug1=0V na driveru.
Pažnja! Nemaš dopuštenje kao gost foruma za pregledavanje i/ili preuzimanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.