Zanimljiv je po tomu što nema nikakve gumbe s prednje strane a sve "akcije" se vrše preko dva gumba s lijeve i desne strane koji su višefunkcijski.
Procedura refreša je bila više-manje klasična s tim da je trebalo "oguliti" svu boju, malo popraviti kutiju i furnir te iznova nacrtati crte.
Obično imaju dvije zlatne crte ali ovaj je imao jednu (?!) pa sam tako i vratio.
Lakiran je bezbojnim 2K lakom i poprimio je vrlo atraktivnu boju
Danas je dosta teško otkriti koja je bila stvarna boja kod većine radija iz pedesetih ili starijih jer su ti lakovi s vremenom posivili, postali mutni i danas više manje izgledaju isto (depresivno).
Zanimljivo je da je Tuškanac imao dodatnu oznaku "M" za modele s magičnim okom ali često su se nalazili bez oznake na kartonu ili staklu a imali su magično oko.
Imam barem 6 varijanti ( M, bez M, kutije s jednom crtom, dvije crte, mesinganim umecima umjesto crta, različitim sistemima "bubnja" s zavojnicama za bandove itd
Inače, šasija je kopija (ili čak gotovi fabrikat) mađarskog ORION-a (model 420).
To je bila česta praksa na ovim prodručjima: Napraviti (ponekad ni to) vlastitu kutiju i onda u nju utrpati gotovu šasiju
Šasija i elektronika su prošle sto put opisanu proceduru pa neću o tomu.


Gotovo...




