Još malo
Krasan mali gramofon iz 1972. godine.
Philips u punom sjaju tadašnje doista vrhunske izrade i tehnologije.
Nije neki hifistički HIGH END već kućni gramofon koji s boljim zvučnicima radi vrlo solidno.
12 tranzistora (6 po kanalu i izlazni par AD161/162 pretpostavljene snage 5-6 W).
Full automatski changer koji sve funkcije nakon maleckog refresha odrađuje savršeno.
Zvučnica je keramička, klasični Philips koja se ugrađivala praktički u sve njihove solidnije gramofone.
U takve, malo solidnije gramofone su se znali ugrađivati dodatni ulazi pa tako i ovaj ima još dva.
Naravno, svi su DIN
Trebalo ga je ipak malo srediti, očistiti, podmazati i zamijeniti sve kondenzatore osim, zanimljivo, u ispravljaču.
Tamo gdje se moglo ubačeni su folijski i NOS Iskra elektroliti.
Poklopac je bio puknut ali sam ga relativno korektno uspio urediti.
Zvučnici su tak-tak - sviraju sasvim ok za tu klasu, pogotovo za to vrijeme.
Igla je isto bila potrgana ali imam par komada rezerve pa ni to nije bio problem.
Posebno je zanimljiva ručka koja ima izuzetno zanimljiv sistem podešavanja gazne sile koje se ne bi posramili puno "jači" gramofoni i ručke.
Negdje bi trebale biti slike pa ću okačiti koju radi boljeg prikaza.
Završio je kod nećakinje koja je u svojim dvadesetim "otkrila" gramofonske ploče.
Ako je bude dulje držalo, biti će dopuna s nečim jačim.
Eto, da malo pokušamo proširiti zarazu ..... )
