Godinama sam radio na jednom od najvećih i najjačih odašiljača na svijetu od 1,2MW koji je u svome sastavu imao dva bloka od 600kW izlazne snage. Svaki izlazni VF-stupanj je radio u modificiranoj C-klasi (zapravo bi se moglo reći D-klasi, ali je prekidačka frekvencija zapravo bila treći harmonik osnovne) koji je bio amplitudno moduliran anodnom modulacijom pomoću transformatora. Pojačalo za modulaciju je radilo u AB1 klasi i imalo je 300kW izlazne snage, a zajednički ispravljač koji je napajao VF i NF dio je bio 12kV/120A. Sastojao se od 24 6-fazna tiristorska bloka od 500V/120A spojena serijski koja su optikom upravljana iz kontrolne elektronike.
Izlazne elektronke su bile izuzetno skupe (sve 3 koje su radile na 12kV su koštale preko 250 švicarskih franaka bez troškova transporta, osiguranja, špedicije, carine i poreza. Odašiljač je imao ogroman antenski sistem koji se sastojao od 4 vertikalna monopola visoka 136m što znači da u okolici nigdje nije bilo niti približno ničega nečega sličnoga visokog. Zbog cijene elektronki, a i ostalih komponenti u VN-ispravljaču, trebalo je napraviti vrlo brzu i efikasnu zaštitu u slučaju grmljavine, bilo da se radi o direktnom udaru ili indukciji bez obzira jeli to putem mreže (dalekovod), antenskog voda prema antenskom sistemu, ili direktno preko samih antenskih stupova.
Samo isključenje mreže putem iskapčanja VN-sklopke uz istovremeno prekidanje optičkog upravljanja tiristorskih ispravljača nije bilo dovoljno jer je VN-ispravljač imao CLC filtraciju koja je skladištila energiju od preko ~4MJ!
Dakle uz brzo iskapčanje mreže, trebalo je brzo isprazniti ispravljač i odašiljač prespojiti sa antenskog sistema na umjetnu antenu, odnosno otpornik jer je i u izlaznom "PI" filteru ostala spremljena VF-energija.
Za pražnjenje VN-a iz ispravljača se koristila VN-živino-lučna ispravljačica, ugrijana, ali samo u pripravnosti kada je sve u redu, a kada dođe do udara groma elektronika aktivira paljenje i luk isprazni VN ispravljač preko otpornika (inače su to bili otpornici kakvi su se koristili u električnim lokomotivama

).
Zaštita je funkcionirala i kod drugih anomalija kao što su prekoračenja struja kroz elektronke, nagli nestanci negativnih prednapona G1, odspajanje antene ili pad antenskog voda na zemlju, iskrenja, itd.
Cijela logika zaštite je takva da treba razmišljati da se zaštita istovremeno sprovede na svima mjestima gdje je nužna: zvučnik, izlazni tranzistori, ispravljač-pražnjenje, mrežni trafo-iskapčanje, pobudni stupanj, pa čak i uzemljenje ulaznog signala.
Vrhunsko pojačalo zaslužuje takvu zaštitu koja djeluje senzoriranjem od prevelikog napona, struje, temperature, clippinga, pojave DC-napona na izlazu, premalog otpora zvučnika pa čak i iskopčavanje nakon što nema ulaznog signala nekoliko sati.