Samo par slika za ilustraciju.
Razlog postu je što sam ga KONAČNO električki sredio i sada ga privodim prvobitnom stanju kako bih ga mogao arhivirati.
Neki postupci mogu biti korisni onima koj bi se možda upustili u slične aktivnosti a nisu još to radili.
Započeo sam prije godinu dana sa zamjenom 2N3055 tranzistora koji nikako da stignu s tri različita izvora.
Imam ih hrpu doma, ali htio sam originale, a nikako upariti po dva ista para.
Na kraju je ispalo da su bili ispravni a trebalo je zamijeniti samo jedan, i to onaj u stabilizaciji.
To ti je kad slušaš prethodnog vlasnika (u ovom slučaju servisera !!! ) koji je rekao da "samo treba zamijeniti izlazne tranzistore".
Ovako je ispalo još bolje. Inače, uređaj je u mint stanju i ništa drugo ne treba dirati.
Neću ulaziti u popravke jer je to više-manje svima već dosadno i svodi se na slikanja, ali bilo je brzo i jednostavno.
Ono što me je više mučilo je bilo stanje same kutije, konkretno drvenih bočnica i metalnih poklopaca.
Uređaj je negdje stajao u ne baš idealnim uvjetima pa su metalni poklopci bili oštećeni i zahrđali.
Drvenarija je više-manje dobra pa ću još odlučiti hoću li mijenjati furnir ili će se samo sređivati.
Veći problem su plehnati poklopci.
Njih je moj prethodnik uredno posprejao s onim jadnim crnim sprejem od 25 kuna koji se NIKADA ne posuši do kraja.
I to tako da su se grubo vidjela sva oštećenja, a boja se namreškala i iscijedila na više mjesta
Nije preostalo drugo nego sve to skinuti do gole kože i prelakirati ponovo.
Kod sve europske profesionalne i poluprofesionalne opreme iz tog vremena, pa tako i kod ovog UHERa, svi poklopci lakirani su u finu Tech sivu nijansu koja im je i davala posebni izgled.
Dakle, prvo je ovu užasnu nakupinu boje trebalo skinuti.
Za to sam koristio kemijski skidač boje.
Ovaj puta slovenski LAVACOL koji se pokazao dobar (kao i svi drugi koje sam koristio).
Radi se o gelu kojeg treba premazati preko boje i ostaviti 15-30 minuta da odradi svoje:
Vrlo brzo boja počne bubriti i pretvara se u gnjecavu ružnu i ljepljivu masu koju je lako skinuti špahtlom ili strugačem.
Za to su najbolji oni jeftini skalpel-strugači s plastičnom drškom jer su jeftini i nije mi ih žao baciti pošto ih nakon uporabe praktički nije moguće očistiti.
Tamo gdje je bila originalna boja trebalo je nakon odstranjivanja crne boje postupak još jednom ponoviti jer je originalna siva bila puno žilavija
No i to je prošlo lako.
Sve skupa sam prešmirglao do sjajnog lima kako bi se odstranili svi tragovi oksidacije.
Nakon toga je išao sloj sivog špric kita, pa još jedno lagano brušenje, pa još jedan sloj špric-kita s naglaskom na mjesta gdje je lim bio punktiran kako bi se dobila posve glatka površina za finalno lakiranje.
Sličnu boju imam, ali sam odlučio sutra posjetiti svojeg mješača boje da mi napravi jednu sprej kartušu "originalne" boje.
Ovdje TOPLO preporučam izbjegavanje onih sprejeva po 20-25 kuna u širokom luku jer generalno doista ništa ne valjaju.
Teško se suše, imaju nekakav čudan i bolesni sjaj, i jednostavno je šteta vremena i novaca baktati se s njima.
Za pedesetak kuna će u bilo kojoj mješaonici napraviti pravi lak po želji i u bilo kojoj nijansi.
.
